Nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije, Arterijska hipertenzija

Hodanje, čak i manje razdaljine, uobičajenom brzinom i na ravnini Penjanje uz stepenice, manji broj stepenica 4 Bilo koja tjelesna aktivnost Ponekad i u mirovanju Preneseno i prilagođeno iz: Braunwald E, Antman EM, Hipertenzije kod oboljenja JW, i sur.

Journal of American College of Cardiology —, Test opterećenja s elektrokardiografskim praćenjem, metode slikovnog prikaza miokarda npr. Ove pretrage su potrebne kako bi se potvrdila dijagnoza, hipertenzija u chd težina bolesti, odredila dozvoljena razina opterećenja tijekom tjelovježbe, te predvidio klinički ishod.

Prve se koriste neinvazivne metode. Za koronarnu bolest najprikladnija je stres ehokardiografija, procjena perfuzije miokarda jednofotonskom emisijskom kompjutoriziranom tomografijom SPECT ili pozitronskom emisijskom tomografijom PET. Ipak, ove su metode manje dostupne i skuplje od testa opterećenja s elektrokardiografskim praćenjem. Ako bolesnik ima uredan EKG u mirovanju i može podnijeti napor, radi se test opterećenja s elektrokardiografskim praćenjem ergometrija.

Premda je osjetljivost razmjerno visoka, testu opterećenja može promaknuti teška KB čak i trožilna KB.

Specifičnost moždanog krvotoka

U bolesnika s atipičnim simptomima, negativan test opterećenja obično isključuje anginu pektoris i KB. Pozitivan test u ovih bolesnika može ali ne mora ukazivati na koronarnu ishemiju, pa je potrebna daljnja obrada.

OTVORENI STUDIO - Saznajte koliki je vaš krvni tlak!

Zbog toga bi se u tih bolesnika trebao raditi test opterećenja sa slikovnim prikazom miokarda. Može biti korišteno opterećenje tjelesnim naporom ili lijekom npr.

Izbor metode slikovnog prikaza ovisi o mogućnostima ustanove. Metode slikovnog prikaza mogu procijeniti funkciju lijeve klijetke i odgovor na opterećenje; otkriti područja ishemije, infarkta, i područja vitalnog tkiva.

Također mogu odrediti i u kojem je omjeru i na kojim mjestima miokard ugrožen.

MSD priručnik dijagnostike i terapije: Angina pektoris

Stres ehokardiografija može otkriti mitralnu regurgitaciju potaknutu ishemijom. Koronarografija je standardna metoda za otkrivanje KB, ali nije uvijek nužna za potvrđivanje dijagnoze. Indicirana je ponajviše za lokalizaciju i procjenu težine lezije koronarnih arterija kad se razmatra revaskularizacija perkutana koronarna intervencija [PCI] ili kirurško premoštenje koronarnih arterija [CABG].

Također je indicirana kad o njenom nalazu može ovisiti aktivnost i životni stil osobe npr. Suženje je obično u dobroj korelaciji s anginom pektoris, ukoliko nema spazma. Intravaskularna ultrasonografija daje podatke o anatomskoj građi koronarnih arterija.

Sonda se postavlja nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije vrh katetera koji se uvodi u koronarne arterije pri angiografiji. Ova metoda daje više podataka o koronarnoj anatomiji od drugih; indicirana je kad je nejasna priroda lezije i kad težina bolesti ne odgovara težini simptoma, a pri angioplastici može omogućiti optimalno postavljanje potpornika stenta. Prognoza Glavni nepovoljni ishodi KB su nestabilna angina, infarkt miokarda i nagla smrt uslijed aritmije.

U žena, KB ima nešto goru prognozu. Šećerna bolest tipa 2 udvostručava stopu smrtnosti u bilo kojem od ovih slučajeva. Prognoza je nepovoljnija s povećanjem dobi, teškim anginalnim simptomima, kad postoje anatomske lezije i u slučaju slabe funkcije lijeve klijetke. Posebno visok rizik predstavljaju lezije u lijevoj glavnoj koronarnoj arteriji LM i proksimalnom dijelu lijeve prednje silazne arterije LAD.

Premda je prognoza u korelaciji s težinom i brojem zahvaćenih koronarnih arterija, može biti začuđujuće povoljna u bolesnika sa stabilnom anginom, čak i sa trožilnom bolešću, ako je funkcija ventrikula uredna.

Arterijsku hipertenziju treba ozbiljno shvatiti i liječiti; već i blaga hipertenzija povećava naprezanje srca. Sam gubitak težine često utječe na smanjenje simptoma. Ponekad liječenje umjereno teškog zatajivanja lijeve klijetke ima izrazito povoljan učinak na anginu. Ipak, digitalis može pojačati anginu zbog toga što pojačana kontraktilnost miokarda povećava potrebu za O2 ili zbog povećanja napetosti arterijske stijenke ili oboje.

Naglo smanjenje ukupnog i LDL kolesterola dijetom i lijekovima, po potrebi usporava napredovanje KB, može utjecati i na regresiju nekih lezija vidi str. Program tjelovježbe koji se temelji na hodanju često poboljšava opće stanje bolesnika, smanjuje rizik od KB i poboljšava podnošenje napora. Lijekovi: Glavni cilj je olakšati akutne simptome i spriječiti ili umanjiti ishemiju vidi TBL. Kako bi se spriječila ishemija, svi bolesnici s dijagnosticiranom KB ili s visokim rizikom, trebali bi svakodnevno uzimati antitrombocitne lijekove.

U nekih bolesnika za prevenciju se koriste blokatori Ca— kanala i dugodjelujući nitrati. Antitrombocitni lijekovi inhibiraju agregaciju trombocita. ASK se ireverzibilno nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije za trombocite i inhibira ciklooksigenazu i agregaciju trombocita.

Angina pektoris

Klopidogrel blokira adenozin difosfatom induciranu agregaciju trombocita. Oba lijeka mogu smanjiti rizik od ishemičnih događaja infarkt miokarda, nagla smrtali su najučinkovitiji kad nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije daju zajedno.

Koče simpatičku stimulaciju srca, smanjuju sistolički tlak, kontraktilnost i minutni volumen, tako smanjujući potrebu miokarda za O2 i poboljšavaju podnošenje napora. Isto tako, povisuju prag podražaja za ventrikulsku fibrilaciju.

Većina ih bolesnika dobro podnosi. Dostupni su i učinkoviti mnogi β—blokatori. Doza se postupno povisuje dok to nije ograničeno bradikardijom ili drugim nuspojavama. Bolesnicima koji ne mogu uzimati β—blokatore npr. Nitroglicerin snažan relaksans glatkog mišićja i snažan vazodilatator. Glavno područje djelovanja su periferne krvne žile, posebice vene kapacitantne žile te koronarne arterije.

Čak nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije i jako aterosklerotične krvne žile mogu proširiti, u područjima gdje nema ateroma. Nitroglicerin snizuje sistolički krvni tlak i dilatira sistemske vene, čime smanjuje napetost stijenke miokarda, glavnu odrednicu potrebe miokarda za O2.

Sublingvalni nitroglicerin se daje u akutnom napadu i profilaktički prije napora. Dramatično poboljšanje nastaje već nakon 1,5—3 min, potpuno je za otprilike 5 min a traje ~30 min. Doza se može ponovno uzeti nakon 4—5 min, i do 3 puta ako prva doza ne dovede do potpunog olakšanja. Bolesnici bi uvijek uza se trebali nositi nitroglicerinske tablete ili raspršivač sprejkako bi ih uzeli čim osjete anginozni napad. Lijek gubi valjanost ako se ne čuva u zatvorenoj staklenoj posudi koja ne propušta svijetlo, zato je bolje češće propisivati manje količine.

Nitrati s produženim djelovanjem oralni ili trandermalni pripravci se koriste nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije su simptomi i dalje izraženi uz maksimalne doze β—blokatora.

Ako se angina javlja u točno određeno vrijeme, nitrati se daju kako bi djelovali baš tada. U oralne nitrate spadaju izosorbid dinitrat i mononitrat aktivni metabolit dinitrata. Oni su učinkoviti unutar 1—2 h, njihov učinak traje 4—6 h.

Nesposobnost ishemičke srčane bolesti i hipertenzije izosorbid mononitrata s postupnim otpuštanjem djelotvorni su čitav dan. U transdermalnoj primjeni, kožni nitroglicerinski naljepci su zamijenili nitroglicerinsku mast, posebno zbog toga što masti nisu praktične za korištenje.

Naljepci postupno otpuštaju lijek osiguravajući produženi učinak, podnošenje opterećenja se poboljšava u 4. Tolerancija na nitrate se može razviti naročito ako su koncentracije nitrata u plazmi konstantne. Kako je rizik od infarkta miokarda najveći u jutarnjim satima, preporučljiv je period neuzimanja nitrata u poslijepodnevnim ili ranovečernjim satima, ako to dopuštaju kliničke okolnosti.

Kod nitroglicerina je dovoljna pauza od 8 h, a kod izosorbida od 12 h.

MSD priručnik dijagnostike i terapije: Akutni koronarni sindromi

Izgleda da izosorbid mononitrat s produženim djelovanje ne izaziva razvoj tolerancije. Blokatori Ca—kanala se mogu koristiti ako su simptomi ustrajni unatoč primjeni nitrata i kod nepodnošenja nitrata. Blokatori Ca—kanala su od posebne koristi kad postoji arterijska hipertenzija i spazam koronarnih arterija.

Različite vrste blokatora imaju različito djelovanje. Dihidropiridini npr. Dihidropiridini kraćeg djelovanja npr. Dihidropiridini s dužim djelovanjem imaju manje izražen tahikardni učinak; najčešće se koriste s β—blokatorima. U ovoj skupini amlodipin ima najslabiji negativni inotropni učinak pa se može davati bolesnicima sa sistoličkom disfunkcijom lijeve klijetke.

Diltiazem i verapamil imaju negativno kronotropno i inotropno djelovanje. Mogu se koristiti u bolesnika koji ne podnose β—blokatore i s urednom sistoličkom funkcijom LV; mogu povisiti smrtnost kod sistoličke disfunkcije.