Perikarditis

Zvukovi prigušeni u hipertenziji.

MSD priručnik simptoma bolesti: Dispneja

Dresslerov sindrom nakon IM Lijekovi npr. Mycobacterium avium, M. Najvažniji fizikalni nalaz je trifazičko ili sistoličko i dijastoličko prekordijalno trenje. No ipak, trenje je često intermitentno i nepostojano, može biti izraženo samo u sistoli ili, nešto rjeđe, samo u dijastoli. Veća količina perikardne tekućine može prigušiti srčane tonove, povećati područje srčane mukline i promijeniti izgled srčane siluete.

Kada se sumnja na zvukovi prigušeni u hipertenziji perikarditis, ponekad je potrebna hospitalizacija zbog inicijalne obrade. Ako postoje znakovi ili simptomi povišenog tlaka u desnom srcu, zvukovi prigušeni u hipertenziji, ili ako RTG snimka pokazuje uvećanu srčanu silueta, mora se učiniti i UZV srca, kako bi se potvrdio ili isključio perikardni izljev, te poremećaj punjenja srčanih šupljina. Laboratorijske pretrage mogu otkriti leukocitozu i ubrzanu SE, ali to su nespecifični nalazi.

Slika 78—1. Akutni perikarditis: EKG, Stadij 1. Elevacija J točke, osim u odvodima aVR i V1. T—valovi su uredni.

  • Kapi u nos kad zagušenja u hipertenziji
  • Što je vrlo korisno za hipertenziju
  • Tema o hipertenziji

Poremećaji PR—segmenta obično izostaju u jednom odvodu ovdje u aVL. Dijagnoza počiva na tipičnom kliničkom nalazu i patološkim promjenama u EKG—u. Pojavljuje nimesil hipertenzija i elevacija ST—segmenta u 2—3 standardna odvoda, ali se s vremenom vraća u normalu.

Može se naći i depresija PR—segmenta. Nakon nekoliko dana, ili duže, T—valovi mogu postati aplanirani, a zatim i negativni u cijelom EKG—u, osim u odvodu aVR; inverzija T—vala se javlja nakon povratka ST—segmenta u normalu i tako se razlikuje od oblika akutne ishemije ili IM.

FIZIKALNI PREGLED

Bol od akutnog perikarditisa može sličiti boli od akutnog IM zvukovi prigušeni u hipertenziji plućnog infarkta, te su ponekad potrebne dodatne pretrage serumski srčani biljezi, scintigrafija plućaosobito ako su anamneza i nalaz EKG—a nespecifični za perikarditis.

Postinfarktni sindrom, te sindrom nakon perikardiotomije teško je otkriti a moraju se razlučiti od nedavnog IM, plućne embolije i postoperativne infekcije perikarda.

Bol, perikardno trenje i vrućica, koja se javlja od 2 tjedna do nekoliko mjeseci nakon kirurškog zvukovi prigušeni u hipertenziji i brzo se povlači nakon primjene acetilsalicilne kiseline ASKNSAR ili kortikosteroida, potkrepljuje dijagnozu.

Perikardni izljev: Perikardni izljev zvukovi prigušeni u hipertenziji često bezbolan, ali ako se razvije u sklopu akutnog perikarditisa bolesnik se može tužiti na bolove. Srčani tonovi su u pravilu prigušeni. Može biti čujno perikardno trenje. Kod velikih izljeva, kompresija baze lijevoga pluća smanjuje šum disanja čuje se blizu lijeve skapule i proizvodi krepitacije. Arterijski puls, jugularni venski puls i arterijski krvni tlak su normalni osim ako ne poraste intraperikardni tlak i izazove tamponadu.

Kod postinfarktnog sindroma miokarda, uz perikardni izljev može se javiti i vrućica, perikardno trenje, izljev, podražaje pleure, pleuralni izljev i bolovi u zglobovima.

Ovaj sindrom se javlja između 10 dana i 2 mjeseca nakon infarkta miokarda. Obično je blag, ali može biti i težak. Ponekad, nakon akutnog IM dolazi do rupture srčanog mišića, uzrokujući hemoperikard zvukovi prigušeni u hipertenziji tamponadu, najčešće 1—10 dana nakon infarkta, a češće u žena.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih nalaza, a često se na nju posumnja nakon nalaza uvećane srčane sjene na RTG—u srca i pluća. Kod velikih, kroničnih izljeva, u EKG—u se mogu naći električne oscilacije alternans.

Untitled Document

UZV srca ima dobru senzitivnost i specifičnosti što se tiče otkrivanja perikardnog izljeva. Ostali bolesnici moraju proći daljnju obradu, kako bi se točno utvrdila etiologija bolesti. Tamponada srca: Klinički nalazi su slični onima u kardiogenom šoku: smanjen minutni volumen, nizak sistemski arterijski tlak, tahikardija, zaduha. Vratne vene su značajno proširene. Kod uznapredovalih slučajeva, puls može nestati u inspiriju.

uzroci hipertenzije i simptomi

Ipak, paradoksalni puls se može javiti i kod KOPB—a, astme, plućne embolije, infarkta desne klijetke i nekardiogenog šoka. Srčani tonovi su prigušeni, osim ako je izljev malen. Mikrovoltaža i električne oscilacije alternans u EKG—u upućuju na tamponadu hipertenzije ili ne, ali ovi nalazi nemaju senzitivnost ni specifičnost.

Ako se sumnja na tamponadu, potrebno je učiniti UZV srca, osim ako i kratka odgoda može biti opasna po život. U tom je slučaju indicirana hitna perikardiocenteza, koja predstavlja i dijagnostički i terapijski zahvat. UZV srca dijagnozu postavlja na osnovi varijacija transvalvularnih i venskih protoka tijekom disanja, te kompresije i kolapsa desne strane srca uz zvukovi prigušeni u hipertenziji perikardni izljev.

MSD priručnik dijagnostike i terapije: Perikarditis

Ako se sumnja zvukovi prigušeni u hipertenziji tamponadu, može se učiniti i kateterizacija desnog srca Swan—Ganzov kateter. Zabilježi se izostanak ranog pada dijastoličkog protoka u ventrikulskom tlaku.

zvukovi prigušeni u hipertenziji ako hipertenzija liječi za život

U krivulji atrijskog tlaka, x krivulja je očuvana a y krivulja nestaje. Konstriktivni perikarditis: Fibroza ili kalcifikacije perikarda rijetko uzrokuju simptome osim ako zvukovi prigušeni u hipertenziji ne razvije konstriktivni perikarditis. Jedini rani znakovi mogu biti povišen ventrikulski dijastolički tlak, atrijski plućni i sistemski venski tlakovi.

Simptomi i znakovi periferne venske kongestije npr. Ovaj zvuk nastaje zbog iznenadnog usporavanja dijastoličkog punjenja ventrikula rigidnim perikardom.

Sistolička funkcija ventrikula je obično očuvana prati se ejekcijska frakcija. Dugotrajniji porast pulmonalnog venskog tlaka dovodi do zaduhe naročito u naporu i ortopneje. zvukovi prigušeni u hipertenziji

zvukovi prigušeni u hipertenziji

Umor može biti izrazit. Izražena je distenzija vratnih vena uz povećanje venskoga tlaka u inspiriju Kussmaulov znaka koji nestaje u tamponadi. Paradoksalni puls je rijedak, i najčešće nije tako težak kao u tamponadi. Nema plućne kongestije, osim ako se ne razvije teška konstrikcija lijeve klijetke. Zbog restrikcije punjenja ventrikula, bilježenje tlakova u ventrikulu u ranoj dijastoli, pokazat će nagli pad iza kojeg slijedi plato slično znaku drugog korijena.

Perikarditis

Rijetko je potrebna biopsija desnog srca, kako bi se isključila restriktivna kardiomiopatija. EKG promjene su nespecifične.

Česta je mikrovoltaža uz nespecifične promjene T—valova. Postranične RTG snimke prsnoga koša najbolje prikazuju perikardne kalcifikacije, ali je nalaz nespecifičan. Ultrasonografske promjene su isto tako nespecifične.

Kad su tlakovi punjenja u desnom i lijevom ventrikulu jednako povišeni, Doppler ehokardiografija može razlučiti konstriktivni perikarditis od restriktivne kardiomiopatije. Brzina trikuspidalnog protoka u inspiriju se povećava puno više od normale u konstriktivnom perikarditisu, ali ne i u restriktivnoj kardiomiopatiji. Kad zvukovi prigušeni u hipertenziji povećan tlak u lijevom atriju ometa respiratorne varijacije u transvalvularnim brzinama protoka, može pomoći određivanje brzine tkivnoga protoka na mitralnom prstenu.

Kateterizacija srca se radi, ako klinički i ehokardiografski nalazi upućuju na konstriktivni perikarditis. Ona pomaže potvrditi i kvantificirati abnormalnu hemodinamiku koja definira konstriktivni perikarditis: srednji plućni arterijski tlak zvukovi prigušeni u hipertenziji kapilarni zvukovi prigušeni u hipertenzijiplućni arterijski dijastolički tlak, teledijastolički tlak desnog ventrikula i srednji tlak desnog atrija iznose između 10 i 30 mmHg.

Sistolički tlakovi plućne arterije i desnog ventrikula su normalni ili umjereno povišeni, tako da su tlakovi pulsa niži. U krivulji atrijskog tlaka, x— i y—val su tipično naglašeni, u krivuljama ventrikulskih tlakova, dijastolički val se bilježi u vrijeme brzog punjenja ventrikula.

Ove se promjene gotovo uvijek nađu uz značajan konstriktivni perikarditis. Kad je jednak pulmonalni kapilarni tlak i srednji arterijski tlak desnog atrija, a bilježi se i rani dijastolički val u krivulji ventrikulskoga tlaka, zajedno s izraženim x— i y—valovima u krivulji tlaka desnoga atrija, mora se posumnjati i na restriktivnu kardiomiopatiju i na konstriktivni perikarditis.

Takva zadebljanja zajedno s tipičnim hemodinamskim promjenama mogu potvrditi dijagnozu konstriktivnog perikarditisa. Ako se ne vidi perikardno zadebljanje ili izljev, dijagnoza restriktivne kardiomiopatije je vjerojatna, ali ne i dokazana. Dijagnosticiranje uzroka: Nakon dijagnosticiranja perikarditisa, potrebno je učiniti pretrage koje će otkriti etiologiju i učinak na srčanu funkciju.