Arterijska hipertenzija i kognitivni poremećaji – 1. dio

Rizik moždanog udara kod pacijenata s hipertenzijom. Prevencija moždanog udara - PLIVAzdravlje

Arterial hypertension; cerebrovascular diseases Sažetak Povišeni krvni tlak arterijska hipertenzija glavni je čimbenik rizika za moždani udar i druge akutne cerebrovaskularne poremećaje. Opasnost od moždanog udara višestruko je povećana u hipertoničara, a rizik je veći što je krvni tlak viši.

Utjecaj povišenog krvnog tlaka na krvne žile mozga

Budući da se krvni tlak može relativno jeftino i uspješno liječiti, odgovarajuće antihipertenzivno liječenje jedan je od najvažnijih specifičnih ciljeva u primarnoj i sekundarnoj prevenciji cerebrovaskularnih bolesti.

Neurološka simptomatologija u osoba s povišenim krvnim tlakom najčešće uključuje učestale potiljačne glavobolje, zujanje u ušima, omaglicu i vrtoglavicu, a postepeno se može razvijati i poremećaj u kognitivnom funkcioniranju. Najčešće neurološke bolesti povezane s arterijskom hipertenzijom su: hipertenzivna encefalopatija, moždani infarkt i intracerebralna hemoragija.

Hipertenzivna encefalopatija klinički je sindrom koji nastaje u slučaju naglog povećanja krvnog tlaka koje premašuje granicu autoregulacije moždanog krvotoka. Ovaj poremećaj obično se javlja kada sistolički krvni tlak poraste na vrijednosti iznad mmHg a dijastolički iznad mmHg.

U kliničkoj slici hipertenzivne encefalopatije javljaju se neurološki simptomi i simptomi oštećenja drugih organa srce, bubrezi. Najčešći cerebralni simptomi posljedica su povećanog intrakranijskog tlaka: glavobolja, vrtoglavica, mučnina, povraćanje, epileptički napadi, poremećaji svijesti i poremećaji disanja.

Intenzivno liječenje hipertenzije smanjuje rizik od srčanog udara

Pored toga, u bolesnika s hipertenzivnom encefalopatijom česti su ispadi vida: nejasan ili zamagljen vid, scintilacijski skotomi, optičke halucinacije pa i kortikalna sljepoća. Kliničkim pregledom nalazi se opća hiperrefleksija, a mogu se javiti i žarišni znaci, najčešće hemipareza i zakočenost očnih mišića.

Na očnom dnu nalazi se edem papile, hemoragija ili eksudati retine, ponekad rizik moždanog udara kod pacijenata s hipertenzijom infarkt optikusa. Komplikacije ovog poremećaja su teške: edem pluća, akutna anurija, akutna srčana insuficijencija.

Visoki krvni tlak

Moždani udar predstavlja najteži oblik cerebrovaskularne bolesti i uzrokovan kako razlikovati od hipertenzije distonija začepljenjem ili prsnućem moždanih arterija. Prema našim istraživanjima na osječkom području slijedeća je zastupljenost različitih podtipova moždanog udara: hemoragijski moždani udar zabilježen je u Moždani infarkt posljedica je ishemije i nekroze moždanog tkiva zbog smanjenja moždane cirkulacije ispod kritične granice.

Arterijska hipertenzija i kognitivni poremećaji — 1. Josip Vincelj dr. Povišeni krvni tlak i moždani udar poznati su nezavisni čimbenici rizika za razvoj kognitivnih poremećaja.

Do infarkta obično dolazi zbog tromboze ili embolije moždane arterije, ali ponekad i zbog izrazitog pada moždane hemodinamike u slučaju rizik moždanog udara kod pacijenata s hipertenzijom stenoze velikih moždanih arterija ili u slučaju izrazite srčane slabosti. Postepeno sužavanje velikh moždanih arterija neće dovesti do infarkta ukoliko je bilo dovoljno vremena za razvoj anastomoza.

Prehrana po bolestima

Nasuprot tome, nagla okluzija do tada zdrave krvne žile dovesti će do infarkta, jer anastomoze nisu razvijene. Glavni simptomi i znaci moždanog infarkta mogu se svesti na nalaz žarišnih neuroloških ispada: pareze ili paralize, utrnulosti, poremećaji govora, smetnje vida, vrtoglavice, poremećaji svijesti i drugo.

Mnogobrojni su uzroci povišenog krvnog tlaka u osoba s akutnim moždanim udarom: ranija hipertenzija, bol, povećan intrakranijski tlak, anksioznost, psihička situacija susret s bolnicom i liječnikom i posljedično oslobađanje stresnih hormona kao što su kateholamini i kortizol.

Povišeni krvni tlak može, također, biti kompenzatorni mehanizam koji osigurava odgovarajuću perfuziju mozga.

Cerebrovaskularne komplikacije arterijske hipertenzije

Zbog sloma moždane autoregulacije moždani protok ovisi o vrijednostima krvnog tlaka. Viša razina krvnog tlaka štiti mozak od oštećenja pa naglo snižavanje krvnog tlaka može rezultirati pogoršanjem neuroloških funkcija. U narednim danima u ovih se rizik moždanog udara kod pacijenata s hipertenzijom vrijednosti krvnog tlaka obično smanjuju, ponekad i potpuno normaliziraju bez davanja medikamenata.

Visoki krvni tlak može uzrokovati ili potaknuti intracerebralnu hemoragiju. Zbog nepovoljnih anatomskih odnosa i načina grananja malih penetrantnih arterija od glavnog arterijskog stabla višegodišnja hipertenzija uzrokuje nastanak tzv.

Arterijska hipertenzija i kognitivni poremećaji – 1. dio

Charcot-Bouchardovih mikoaneurizmi na ovim arterijama. Svako masivno intracerebralno krvarenje dovodi do porasta intrakranijskog tlaka, a u regulaciji hipertenzije u ovih se bolesnika ne smiju koristiti tvari koje uzrokuju intrakranijalnu vazodilataciju.

Pri tome treba voditi računa da se i perfuzijski tlak mozga održava u normalnim granicama. Moždana autoregulacija osigurava ujednačen moždani protok usprkos velikim promjenama sistemskog krvnog tlaka i usprkos velikim promjenama perfuzijskog tlaka.

Njezine granice moduliraju se pomoću simpatičkog živčanog sustava, reninangiotenzinskog sustava u stijenkama krvnih žila i drugim čimbenicima koji utječu na vazodilataciju i vazokonstrikciju.

Stupanj 4 vrlo teška hipertenzija ili viša ili viša Dijagnoza Krvni tlak se mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala 5 minuta.

Autoregulacijska krivulja ima uzlazni tijek do vrijednosti srednjeg arterijskog tlaka od 70 mmHg, zatim ima izgled ravne crte do vrijednosti srednjeg arterijskog tlaka od mmHg, a potom ponovno uzlazni tijek. Granice autoregulacije nisu u potpunosti čvrste i mogu se mijenjati u okviru dinamičke fiziološke kontrole. Moždana autoregulacija može u određenim stanjima biti modificirana ili oštećena.

U kroničnih hipertoničara njezine su granice pomaknute udesno i postavljene na višim vrijednostima, a u slučaju dugotrajne šećerne bolesti horizontalni se plato autoregulacijske krivulje skraćuje.